Tragovima Istine
srijeda, 09.04.2025.
Lica kerubina gledaju u Pomirilište (VI. dio)
U to vrijeme putovanja, sâm Gospodin je odabrao dvojicu čovjeka koji će mu biti najbliži u služenju i vođenju židovskoga naroda iz zemlje ropstva u obećanu zemlju. Mojsiju u pokušaju da izbjegne teret dodijeljene mu zadaće, Gospodin odabire njegovoga tri godine starijeg brata prvorođenca Arona da mu bude glasnogovornik. Aron je bio uslišana Mojsijeva molitva: Gospod je udovoljio Mojsijevoj slabosti i odredio Arona, da umjesto njega govori narodu, to jest da bude njegova usta, ali će na kraju biti i mnogo više od toga, kada postane veliki svećenik izraelskog naroda; neće biti savršeni svećenik, ali će savršeno vizualizirati čovjekovu potrebu za Božjom milosti. I tako, i Aron i Mojsije, obojicu, sâm Gospodin izabra da vode svoj narod; Aron kao predstavnik Milosti, a Mojsije kao predstavnik Istine, zajedno uz Kovčeg Saveza, kao predstavnici Onoga, koji jest, koji je bio i koji će biti, jedan i jedini u kojemu i po kojemu se obistinjuje i po kojem nam je dana sva milost i istina:
"I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođena od Oca, puna milosti i istine." (Ivan 1, 14)
Ali ovaj svijet ne voli milost i istinu. Ovaj svijet diže pobunu protiv milosti i istine i razapinje ju na križ. Tako i u vrijeme putovanja pustinjom, unutar izraelskog tabora, sjeme ljubomore biva posijano u srce Aronovog i Mojsijevog bratića Koraha. I Korah diže veliku pobunu i sakuplja 250 glavara zajednica protiv Mojsija i Arona. Jer kako je Korah razmišljao: ako su svi u njihovoj zajednici jednaki pred Bogom, zašto se onda njih dvojica imaju uzdizati iznad ostalih, zašto ne bi on, Korah, i njegova djeca mogla vršiti tu istu službu svećeničku? A Mojsije im je na to odgovorio sljedeće:
"Potom Mojsije reče Korahu: “Poslušajte, Levijevci! Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeći joj? Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braću Levijevce, a vi još tražite i svećeništvo! Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?”" (Knjiga Brojeva 16,8-11)
Kada je Mojsije vidio da razgovor sa Korahom ne vodi nikuda, pozvao je Datana i Abirama, sinove Eliabove, također Levijevci, da priđu kako bi mogli međusobno razgovarati i razriješiti tu situaciju. Međutim oni su ga odbili.
Odbivši Mojsija, odbili su Božje duhovno vodstvo nad Njegovim narodom. A o ozbiljnosti pobune te da je riječ o velikom i opasnom duhovnom prekršaju daje nam do znanja i činjenica da, kao nikada do tada, ispod Koraha, Datana i Abirama se otvorila zemlja i žive ih progutala.
Da li mi danas imamo dovoljno jasan i ozbiljan pogled na Božju crkvu? Crkva nije puka građevina sazdana od nakupine kamenja, već je sastavljena od živih kamena, koje Bog poziva, sabire i ugrađuje u svoju crkvu. Svatko tko vjeruje i priznaje da je Isus Krist glava crkve i u to se Ime krsti, predstavlja jedan živi kamen u toj duhovnoj građevini! I kao što u ljudskom tijelu imamo bezbroj stanica, ali sve su one dio jednog te istog tijela i svaka stanica prepoznaje i prihvaća svoju dužnost i zadaću koju ima obnašati unutar tijela, tako to isto biva i unutar Kristove crkve. Ne može se stanica srca jednog dana probuditi i reći zašto ne bih ja danas bila moždana stanica? Tako i unutar Crkve, a sâm Gospodin je taj, koji poziva svoje pastire u svoju službu.
Korah, Datan, Abiram i 250 glavara zajednica bivaju osuđeni na najstroži mogući način, ne prihvativši Božje vodstvo, bili su predani u ruke Zatorniku,
"I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika." (Prva poslanica Korinćanima 10,10)
kao primjer i za buduće naraštaje da je pobuna protiv Božjeg autoriteta jedna veoma ozbiljna stvar. Svi smo mi djeca Božja, ali sâm Gospodin je taj koji postavlja svoje duhovne autoritete da vode narod. Dan nakon tog događaja Gospodin progovara Mojsiju:
"Jahve reče Mojsiju:“Razloži Izraelcima te od njih uzmi po jedan štap za svaki pradjedovski dom; uzmi od svih njihovih starješina za njihove pradjedovske domove dvanaest štapova. Ime svakoga napiši na njegovu štapu. A kako ima po jedan štap za svakoga starješinu pradjedovskih domova, Aronovo ime napiši na Levijevu štapu. Onda ih pohrani u Šator sastanka pred Svjedočanstvo; ondje gdje se s tobom sastajem. Štap onoga čovjeka koga izaberem propupat će. Tako ću maknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama.” " (Knjiga Brojeva 17,16-20)
Nakon mračne i hladne zime, stabla svojim cvatom najavljuju dolazak proljeća, buđenje i novi život. No ima jedno stablo koje prvo propupa i procvate. Badem je to stablo koje prvo procvjeta, ali posljednje donosi plodove. Dakle, iako donosi najraniji dokaz o nadolazećoj konačnoj berbi, vlasnik stabala badema mora strpljivo čekati najdulje vrijeme da ubere bademe sa stabla.
Mojsije je postupio onako kako mu je Gospodin bio rekao da učini te uzme za svaki pradjedovski dom po jedan štap sa ispisanim imenom, a skupa sa njima i Aronov štap te svih trinaest štapova stavi u Svetište nad svetištima ispred Kovčega Svjedočanstva.
Treći dan nakon pobune i osude, Mojsije ulazi, i za razliku od apostola koji ulaze u grob i nalaze ga praznim, ovdje sada Mojsije ulazi u Svetište nad svetištima, a ispred Kovčega Svjedočanstva među svim štapova, samo je Aronov štap propupao, ali ne samo da je propupao nego je i procvjetao, ali ne samo da je procvjetao nego je i dao plodove badema.
Štap koji je propupao, procvao i dao plodove badema u tako kratkom vremenu, bio je čvrsti znak svem narodu da je Bog među svim starješinama izabrao Arona za službu velikog svećenika.
Štap simbolično s jedne strane predstavlja vodstvo, a opet s druge strane kada nas noge ne služe oslanjamo se na taj isti štap, koji nam tada daje poduporu. No u ovom konkretnom događaju, to suho i beživotno drvo, davno otkinuto od svojih korijenja, koje sada preko noći propupa, procvjeta i donosi plod, savršena je slika uskrsnuća od mrtvih. Mrtvi štap koji je propupao, procvao i dao plodove života nam jasno govori, da je on izabran od Boga, da bude veliki svećenik i da nam se kroz njegovo služenje razotkrije milost Božja.
Bog naredi za Aronov štap da se stavi pred Kovčeg Svjedočanstva i da se čuva kao znak i podsjetnik buntovnim sinovima.
Aron i Mojsije su izabrani u službu te postaju pralikovi, odnosno sjene buduće milosti i istine. No što je milost? Što je istina? Istina je da sam samo čovjek koji griješi i da je osuda grijeha smrt. No, Bogu hvala na Njegovoj milosti, jer se Netko drugi zauzeo za mene, tako da ja koji sam grijehom osuđen, ali koji sam povjerovao u Njega, po Njegovoj milosti, bivam od te osude oslobođen.
